Ovo je za “Avaz” rekao poslanik SDS-a u NSRS Željko Babić (47) koji je 27. i najmlađe dijete svoga oca Ignjatija, koji ga je dobio u 78. godini.
Njegova majka bila je Ignjatijeva druga supruga i brinula se o svima.
– Nismo bili siromašni, jer smo drugačije gledali na te stvari. Čovjek je bogat onoliko koliko mu je široka duša, a ne na osnovu toga da li je za ručak pojeo kilogram ili sto grama mesa – priča Babić.
Oca, kaže Željko, gotovo i ne pamti, jer je umro kada je on imao četiri godine. Majku pamti kao osobu punu topline i nježnosti, ali i velikog domaćina.
Foto: Privatna arhiva
– Poslije očeve smrti majka se više nije udavala. Okupila je djecu oko sebe i s nama je živjela. Bila je stub porodice. Otac je imao 27 djece, ali sebe u toj situaciji ne mogu ni zamisliti. Imam dvije kćerke i sina i očekujem prinovu sljedeće godine – kazao je Babić.
Podigao rančNapustio je srednju školu, krenuo put Slovenije, gdje je radio neko vrijeme, a onda ka Italiji. Prije osam godina se vratio „na svoje“, u Slatinu kod Banjaluke. Tu je podigao ranč na kojem se danas nalazi 450 ovaca i hiljadu jagnjadi.
– Porodica je najvažnija. Slavska i božićna trpeza u mojoj kući podrazumijeva 44 najmilijih i najbližih. Tu su i oni koji su glasali drugačije, ali ne smeta. Nekad padne i teška riječ, ali se brzo izmirimo – rekao je Babić.
Najstariji brat ima 94 godine
Željkov najstariji brat Slavko ima 94 godine. Živi, takođe, u Slatini, u trošnoj kućici, ali to mu ne smeta i da na pragu stote godine sam cijepa drva.
– On je dosta radio i mnogima je pomogao. Kada niko nije imao dinara, bilo je kod Slavka. Zato mu i danas mnogi pomažu. Često ga gledam i pitam se da li je moguće da neko ko je odrastao u uslovima u kojima je on odrastao i u tim godinama može i dalje da podiže sjekiru i udara po bukovim panjevima – ističe Babić.
(Avaz)
