Na obroncima planinskog prevoja Morine svoj mir pronašao je Savo Spremo, koji na ovom mjestu provodi četiri mjeseca godišnje čuvajući ovce i zarađujući za život.
Naime, prevoj Morine, koji svojom ljepotom, odnosno prirodom ostavlja svakog prolaznika bez daha, nalazi se na putu između Nevesinja i Kalinovika, na nadmorskoj visini od 1.600 metara, te upravo zbog toga ovaj kraj nazivaju hercegovački Tibet.
Ekipa “Nezavisnih novina“, obilazeći ovaj krajolik, posjetila je pastira Sava, koji u svom stadu ima čak 635 ovca i nekoliko krava.
Savo je izabrao da nekoliko mjeseci godišnje provede upravo na Morinama kako bi zaradio za život, jer on pravi tradicionalni hercegovački sir iz mješine, koji svojim ukusom privlači brojne kupce.
Savo nas je u svojoj kolibi ugostio uz domaću rakiju, koju sam proizvodi na selu u Nevesinju, ali i uz tradicionalni sir iz mjeha i pršut, pa je tako počeo svoju priču o svom životu na planini koji traje već 23 godine.
“Prije čak 23 godine odlučio sam da počnem ovaj posao zajedno sa svojom porodicom. Tada sam, zajedno sa majkom, ocem i sestrom, došao ovdje i počeo da se bavim ovim poslom. Bilo nam je lako dok smo bili svi zajedno, ali onda su, nažalost, majka i otac umrli, a sestra se udala i ja sam ostao sam, ali nisam odustao”, priča Savo.
Kako je rekao, nikada nije bilo lako, jer je stado koje ima veliko.
“Ja sam još prije nekoliko godina nudio platu od 1.000 KM, ali nikog nije bilo da dođe da radi. Sada je ovdje sa mnom jedan čobanin koji je došao nedavno, pa mi on pomaže, jer posla ima”, rekao je Savo.
Za mužu mu je potrebno po nekoliko sati, jer sve radi sam ručno.
“Moj radni dan počinje u pet ujutru i traje do 23 časa naveče. Mlijeko muzem ja ručno, a bude ga dosta, oko 110 litara, a onda nakon muže počinjem sa pravljenjem sira za koji je potrebno nekoliko sati”, ispričao je Savo, dodajući da postupak pravljenja sira ide u nekoliko faza.
“Prva faza je muža mlijeka, pa onda ide sirenje, a nakon toga mladi sir ide u bačvu i stoji nekoliko dana, odnosno dok se bačva ne napuni da bude dovoljno za mješinu, a u mješini stoji mjesec i više, sve dok ne bude spreman za prodaju”, kazao je Savo.
Kako dodaje, u jednoj mješini na samom početku bude oko 55 kilograma sira, ali s obzirom na kaliranje, na kraju ostane oko 45 kilograma.
“Ručno od jagnjeće kože pravim mješine za sir, a jedna bude dovoljna da u nju stane do 45 kilograma. Ljudi koji kupuju sir od mene su moje stalne mušterije, a skoro da nema dana u toku ljeta da neko ne dođe da kupi sir”, priča Savo, dodajući da je najviše mušterija iz Nevesinja, Kalinovika i Mostara.
Savo nam je ispričao da je nekoliko puta njegovo stado napadao vuk, koji mu je zaklao po nekoliko ovaca.
“Ovdje ima vukova i medvjeda, nekoliko puta mi je kroz tor vuk ušao i zaklao mlade ovce i jagnjad”, kazao je Savo.
Na ovom prevoju nema struje, pa je Savo zamjenu za struju pronašao u solarnim panelima koje je postavio na svoju kolibu i zahvaljujući kojima ima struju, a signal za telefon hvata tako što isti okači na stub na malom brdu koje se nalazi u blizini kolibe.
“Jedan panel sam ja kupio prije nekoliko godina, dok sam drugi dobio u donaciji, dobro su došli, jer bez njih sigurno ne bih imao struju. Sa signalom za telefon je malo teže, jer ga nema, ali kada telefon okačim na stub i pojačam zvuk, onda čujem kada me neko od mušterija zove”, kazao je Savo.
Savo nam svoju priču zaključuje riječima da je ovaj posao vrlo težak, ali da se veoma isplati.
