28.2 C
Trebinje
Subota, 20 Jula, 2024
Naslovnica Vijesti Gimnazijalka Doroteja Radanović osvojila treću nagradu na literarnom konkursu Srpske književne zadruge

Gimnazijalka Doroteja Radanović osvojila treću nagradu na literarnom konkursu Srpske književne zadruge

Doroteja radanovic.jpg

Učenik trećeg razreda Gimnazije „Jovan Dučić“ Doroteja Radanović osvojila je treću nagradu na literarnom konkursu Srpske književne zadruge “BESKRAJNO PLAVO KOLO“, a u sklopu akcije „Povratak čitanju i ćirilici“.

Njen rad “Kantar slobode” visoko je ocijenjen od strane žirija Valentine Vukmirović Stefanović, Marije Jeftimijević Mihajlović i Duška Babića.

Pravo učešća na konkursu imali su učenici svih osnovnih i srednjih škola iz Srbije i okruženja.

Tema ovogodišnjeg konkursa glasila je: SLOBODA. Velike zasluge pripadaju i njenom mentoru Tatjani Luburić.

Doroteja Radanović osvojila je nedavno prvu nagradu koju već četiri godine zaredom dodjeljuje Katedra za srbistiku, i to za najuspješije srednjoškolske literarne radove, odnosno eseje „Mladi srbista”.

Osvojila je i drugu nagradu na republičkom konkursu povodom obilježavanja Dana Republike Srpske, zatim treću nagradu na literarnom konkursu za izbor najboljih učeničkih likovnih i literarnih radova o temi “Stradanja i sjećanja na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac”, treće nagrade na konkursu povodom obilježavanja 30 godina postojanja Crvenog krsta RS…

Među pohvaljenim radovima iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore nalazi se i rad Ognjena Boškovića učenika trećeg razreda SŠC „Pero Slijepčević“ iz Gacka.

Nagrade će biti dodijeljene u septembru 2024. godine.

KANTAR SLOBODE

Tajna slobode počiva u hrabrosti!“
Perikle

Čovjek, homosapiens, ljubavlju Božjom ustanovljen, Prometejevim rukama iz gline uobličen, talentovan i stamen, drzak i grub, plah i neuračunljiv, „gospodar riba i ptica i cijele zemlje i svih životinja što po njoj miču“. Rođen bez svog znanja i sopstvene volje, obezvijeđen, u zemaljske rite naprasno odjeven, plače, sirotan, ište beskraj, zvjezdane daljine. Buntovno i grlato, to sićušno čeljade, ispuštajući najčudnovatije, melodične krike, prelijećući sitnim bionjačama lijevo-desno, traži, traga, istražuje smisao, srž, suštinu, ne prihvata pasivno, ne trpi okove, slaže, šaru po šaru, najljepšu slobodarsku arabesku, životom nazvanu. To nam je valjda u bilo svima usađeno!?

I sam sazdan od zvjezdane prašine, čovjek je čovjek sve dok je osjetljiv, dok osluškuje, brine, saosjeća, diše punim plućima, osjeća svim čulima, sve dok je „zvjezdano nebo nad njim, a moralni zakon u njemu“. Sve od zvijezda počinje i zvijezdama se vraća, svaki atom i kvark tijela naših od njih je sačinjen, a njima se, slušali smo u djetinjstvu, usnućem ovozemaljskim vraća. Zvijezda vodilja, zvijezda sjevernjača, zvijezda padalica, „plava zvezda“, izmamljuju najljepše asocijacije, trasiraju naše puteve, simbolizuju naše ambicije, žudnje i snove. U savremenom svijetu magluštinama i dezinformacijama skrivene, stalnom žurbom i samoljubljem skrnavljene, još dalje nam od šaka izmiču. I tako, nejak i povodljiv čovjek, zarad kratkotrajnog trenda ili privremenog statusa, od iskonskog se udaljava, nesvjesno ali, sasvim sigurno, robuje nekom tamo, niskom i namćorastom, bezličnom i pogrbljenom. A ljepota ne može i ne smije da čeka?!

U nama duboko, podno svih maski kojima se zagrćemo, izvještačenih pokreta, neprirodne mimike i govora tijela, usađena i usamljena, obitava savjest. Opominje, podozirvo i strogo, kao majka svoje čedo dok nesmotreno i svojeglavo pretrčava kolovoz. A kad nema više opomena, trnaca munjevitih i neuhvatljivih što ti cijelo biće prožimaju, dah zaustavljaju i tjeraju na preispirivanje, raduj se! Slobodan si, zemljače, ma koliko svijet zlom zatrovan bio, ko god njime gospodario, koliko god te satirali i noge podametali! Raduj se, dostojan si čovjekom se zvati!

Živi, osjećaj, iskusi! Pokušaj, ne posustaj! Budi „svjetlo svijetu“, inspiriši, nadahnjuj! Mijenjaj, pedalj po pedalj, sredinu posrnulu, licemjerjem i ljubomorom okorjelu! Skidaj okove od zabluda, neistina, nepravdi i apatije, besposličarenja i malograđanštine, bespotrebnog ukalupljivanja, bez obzira na ponos, bez obzira na cijenu! U tvojim rukama je moć titanskih bića, mitskih prethodnika, zvjezdanih kontrolora. Iskoristi je, zemljače! Ni sam nisi svjestan kakvo blago sakriveno čuvaš!

Čovjek, homosapiens, ljubavlju Božjom ustanovljen, Prometejevim rukama iz gline uobličen, cjelovit i potpun samo kada je slobodan! Ne trpi jaram, ne podnosi tlačenje, ne povija kičmu, prkosno i gordo brani svoje stavove, nova znanja gomila, predrasude odbacuje. Stameno i ponosito, dječije i poletno, pod zvjezdanim nebom hodi, savjest svoju osluškuje. Samom sebi pruža šansu da u budućnosti bude bolji, time i slobodniji!