U Narodnoj biblioteci promovisana je četvrta knjiga poezije i kratkih priča pod nazivom “Vizantijsko plavo“ autora Vere Basor.
Postoji puno razloga za ovaj naslov, ali osnovni motiv koji se provlači kroz sve Verine knjige je hrišćanski odnos prema životu.
„Pogotovu ta autentičnost sa hercegovačkih prostora koje sam ja rano ponijela u život i kroz svijet. To je čestica duše koja želim da ostane spona između našega svijeta i svijeta koji se uveliko mijenja. Vizantijsko plavo želim da bude nešto autentično, vezano za pravoslavlje i korijene. Želim da to ostane kao poruka mojoj djeci koja su u svijetu i da znaju da imaju svoje korijene koji sežu daleko u prošlost“, rekla je Basor.
Ova knjiga je nastavak prethodne tri knjige poezije jer autorka želi da njeno pisanje bude prepoznato po autentičnosti, vezano za pravoslavlje, hrišćanstvo.
„Osnovni motiv je vjera koja se proteže kroz život i ono što nas održava. U mojim knjigama možete prepoznati ljubav, nadu i vjeru kao osnovne motive života. To je klasičan algoritam kako da ga nazovemo današnjim jezikom koji može da govori kroz vrijeme“, kazala je Basor.
Prema riječima autorke, ova knjiga je dobrim dijelom nastala u SAD gdje je prepoznala da postoje ogromne razlike, a njena knjiga sastoji se od nekoliko dijelova „Predjeli tišine“, „Uspomena“…
„Moje viđenje i osjećaj koji sam prepoznala tamo na neki način sam uspjela da prenesem kroz poeziju i izraz ne samo pjesnički već i kroz priču i gnome koje se tu pronalaze. Tamo sam primijetila da razlika između nas i amerikanizovanog svijeta je u dubini. Što se tiče dijela nazvanog ‘Predjeli tišine’ smatram da najjača i najdublja emocija nastaje iz tišine. Taj autentičan izraz jako je prepoznatljiv i u svijetu. Prepoznaju oni to u nama i oni to vide, čude se i dive. Bilo je važno da negdje utisnem taj osjećaj bar kroz knjigu da ostane prepoznatljiv svima onim koji budu čitali“, nastavila je Basor.
Uvijek je pred njenim licem i licima njene djece taj novi svijet, ali ona svojim izrazom želi da sačuva ono što su ponijeli iz ovih krajeva i ono što ih razlikuje od svega.
„Oni imaju tu finoću i prepoznaćete u njima taj fini ljudski odnos, ali nemaju tu dubinu koju mi nosimo u sebi. To se prepoznaje. Naše duhovno je daleko vrednije od materijalnog i vrijeme koje dolazi će sve više preuzimati primat. Oblikovaće našu stvarnost i mi ne možemo da izbjegnemo neki kod koji je utisnut u vrijeme, u život koji mi sami nosimo sa sobom. Materijalno je bitno, ali duhovni je odraz u nama. Pečati u vremenu koje prošlo, bilo i biće“, objasnila je Basor.
Vera bi uvijek izabrala duhovnost jer svijet ne može opstati bez toga.
„Oni teško mogu da prepoznaju da je duhovnost ispred materijalnog, ali postoji uvijek način da ih povučemo malo da im kažemo da duhovnost utiče i na naš materijalni svijet, jer ga on oblikuje u suštini. Oni moraju da prepoznaju tačku kojoj će se mjeri balansirati. To ide sporo, ali moraju da prepoznaju jer bez toga nema opstanka“, nastavila je Basor.
Ova knjiga je puna nade i najvažniji je motiv da ne zaboravimo sebe.
„Griješimo jer zaboravljamo, a ovo je kao podsjetnik za ono što jesmo u suštini. Da se probudi to biće unutar nas. Ja vjerujem kada duhovnost prevlada čovjeka da je sve lakše postići u ovom našem materijalnom svijetu. Lakše se ide i korača. Poruka je da će se lakše i ljepše živjeti kad čovjek vjeruje. Ljubav, vjera i nada“, zaključila je Basor.
TIŠINE
Tišinom govori svemir.
Ne šapući. Zalud su tajne.
Čujem kroz vrijeme i daleke najdublje sne.
Skrivenu misao svemir doziva.
Samo je san java i rasuta misao
u mom snu spava.
Tajni nema, ni zli dusi ne zbore tiše,
prate me hiljade kišnih kapi
pod svodom svih nemira mojih.
Oćuti tišinu, jer smaragdna boja
uplakanih noći miriše na sreću.
U novom jutru, u novom svitanju.
Ž.K.
