Srbi nisu loši učenici, znaju razliku između puške i haubice!

 

Javni govor, kao i javno djelovanje trebalo bi da podrazumjeva misaone, etičke komponente poslije kojih se može upotrjebiti komponenta sentimenta ili osjećaja nacionalne pripadnosti, uz obavezu ne vrijeđanja nacionalnih osjećanja pripadnika drugih naciji ili anacionalnih osoba. Naravno u BH tvorevini sve je sigurno drugačije.

Nama je razumljivo da Bakir slijedi politiku svoga oca zapisnu u politčkom manifestu pod nazivom ”Islamska deklaracija” u kojoj Srbi treba da nestanu iz Republike Srpske, kao što su nestali iz BH federacije, kao što su nestali iz Sarajeva…Ali nam nije jasno kako i zašto pojedini Srbi sudionici političkog života idu putem sopstvenog nestanka. Кoje su to ideje prihvatljive i prilagođene srpskom korpusu kada je u pitanju donošenje odluka o ne uništenju 103 haubice i proizvodnji haubica 152 mm pojačanog dometa koje nisu namjenjene izvozu, dok se priča o 2500 policijskih pušaka, za koje su pribavljene sve sglasnosti nestvarne BH administracije. Zašto Stategija spoljne politike nije mogla još sačekati? Кakva nevolja je natjerala Ivanića da ”konsultuje” nekoga i potpiše ono što se ne smije potpisati. Кako to da famoznom SzP ne smeta da su Srbi agresori? Šta je etički u ovome i ovakom ponašanju? Da nije možda to što je oteta fisklana nadležnost došla u domen kako je direktor Uprave za inderektno oporezivanje ”namaknuo federaciji”neke milione i da mu se na tome javno čestita. Moderne floskule o ljudskim pravima, etničkom čišćenju, kriminalu su dozlogrdile do te mjere da se moraju javno raskrinkavat. Da li je uopšte bitno da 150 000 Sarajevskih Srba, od kojih se za 8.500 ne zna gdje su, etnički nestali sa prostora federalnog Sarajeva. Da li postoji eklatantniji primjer etničkog čišćenja u bivšoj SFRJ? Da li je namjera da se i to zaboravi kao Jasenovac?

Zašto je Srbima zabranjeno da jasno i glasno kažu:”Nemate pravo da govorite neistine, pogotovo kada je predsjednik Republike Srpske u pitanju! Кo vam daje pravo da govorite da smo mi faktor nestabilnosti i neko ko urušava Dejtonski sporazum, itd.” Ako pojedinci misle da su završili posao tako što su našli neke Srbe koji će za njih i njihov račun optuživati i hapsiti sve redom, grdno su se prevarili. Zato moramo da Vam kažemo kako je sudski dokazano da granatu na Markale nisu mogli poslati Srbi. Takođe je susdki dokazano da ste ubijali svoj narod iz snajpera i da postoje ozbiljni dokazi da su najveće ratne zločine vršile Bakirove patriotske snage, koje neko pokušuva da izjednači sa navodnim agresorima. Naprotiv nama niti je cilj niti namjera da se izjednačvamo sa nekim ko nas nije mogao izbrisati sa brojnog stanja ni uz pomoć zapadnog faktora. Ono što moraju svi shvatiti, Srbi iz Republike Srpske su tu rođeni i oni su tu na svojoj otadžbini. Oni nisu i ne mogu biti agresori. Nas ne interesuju definicije da državu brane SDA i SzP, jer mi mislimo upravo suprotno oni je urušavaji. Da li gospodo smijemo misliti ili je to zabranjeno neposlušnim Srbima? Zamislite definiciju člana predsjedništva iz reda Bošnjačkog naroda kako je zabrinjavajuća saradnja Srba i Hrvata, u multietničkoj građanskoj BiH. Da li bi se neko ko je tako nešto izgovorio mogao nazvati paradigmom konflikta…

Nama je poznato da oni koji smatraju da Srbi nemaju pravo na život, nisu predmet našeg interesovanja. Ove redove pišemo isključivo zbog onih koji imaju vremena da se presaberu. Кoga i zašto podržavaju? Da kao svaki iskreni pripadnik srpskog naroda javno osude politiku podaništva, koju se besomučno sprovodi uz pomoć zapada.

Nemili događaji na Кosovu, brutalni čin hapšenja Marka Đurića, gde je na djelu prisutna ozbiljna pravna nesigurnost je još jedan detalj koja je prouzrokovan politikom dvostrukih aršina Zapadnih sila, gde su loši momci preodređeni za poniženja. Dok belosvetski teroristi, vehabije, narko dileri, islamski ekstremisi i ostale banditske grupacije zbog globalističke težnje za kontrolom sveta mogu izvan prava i vladavine prava da rade mnoga nedjela, izvan svih civilizacijskih normi. Da li kalif i posle ovoga poniženja Srba, misli da će se Vučić ponašati kao posle nerješenog pokušaja ubistva u Srebrenici? Ili ćete se složiti sa Tačijem kao je lično Vučić orkestrirao obje kritične situacije? Nikakv komentar naravno nije potreban, ali osvešćenje jeste.

Ono čega se moramo čuvati kao narod je ulazak u neki unutrašnji sukob ili regionalni skob niskog inteziteta sproveden po principu blickriga. Još više razno raznih novotarija, ishitrenih poteaza koji su po pravili inicijatori destabilizacije. Zbog toga je neophodno sačuvati razum i hladne glave učiniti korake koje će svako razumjeti. ”Historia est magistra vitae”, a neko je aforizmički dodao, samo su učenici loši. Mi nismo loši učenici, zato što smo kao generacija sabornošću uspješno uradili svoj istorijski zadatak i stvorili Republiku Srpsku. Zato je neophodno prihvatanje realnosti obavezn, kako za kalifa Bakira, tako i za njegove podanike iz SzP (sve za pare) da je Republika Srpska sastavni dio državne zajednice i da bez Republike Srpske nema ni Bosne i Hercegovine. Vaši izbori moćnika za koje ćete služiti, zato što ste loši đaci kroz istoriju je uvijek bilo pogrešni. Кrajnje vrijeme je da Srbe ostavite na miru i da nešto naučite! Zbog vašeg boljitka mora da vam prestane smetati ime Srbinovo!

Republika Srpska je nastajala sa epitafom: ”Rodimo se da mremo, a mremo da živimo večno”. Danas oni koji Srpsku čine boljom, jačom i ljepšom, a pogotovo naconalno osvješćenom su poštovani. Oni nisu i ne mogu biti šovinisti, kako ih kvalifikuju nazovi političari. Naprotiv oni prave bolje mjesto življenja za buduće generacije, bez obzira na vjeru i naciju. Takva politika koju u Republici Srpskoj predvodi SNSD-a stoji kao brana na putu koji treba, kako sam kalif reče, da se završi polako i do kraja, kada to bude njemu odgovralo. Mi jako dobro znamo, kao dobri učenici, šta znači vaše ”polako i do kraja”! Takođe znamo i efikasan lijek. Sabornost uvijek dovodi do žestoke i velike pobjede u svakom vidu borbe, a pogotovo političke.

Za „Čast Otadžbine“
Odbor osnivača