U MANASTIRU ŽITOMISLIĆ PROSLAVLJENI SVETI MUČENICI ŽITOMISLIĆKI /FOTO/

Od
REJTING
-

U Manastiru Žitomislić danas je obilježen praznik Svetih mučenika žitomislićkih.

Svetu arhijerejsku liturgiju služili su episkopi zahumsko-hercegovački Dimitrije i bihaćko-petrovački Sergije.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije sa sveštenstvom
Episkop Sergije je u besjedi rekao da je Bog divan i da će dati utvrđenje narodu svome kao i svi naši sveti mučenici.
“Prošlost ovoga manastira je i stradalna i vaskrsna, svedočeća je i opominjuća, baš kao i prošlost većine naših svetinja koje nas sabiraju kroz vijekove. Žitomislić je ukras zemlje Hercegovine, bio je i ostao i zato mu se vraćamo opet iznova da na ovome hercegovačkom kamenu uznesemo molitvu Bogu kao što su to na ovom istom mjestu činili oni koji više ne hode ovom zemljom, ali čiji je blagoslov na svima onima koji se ovdje sabiraju”, rekao je episkop Sergije.
Podsjeća da je prošlo dvadeset godina od kada je Srpska pravoslavna crkva upisala u imenoslov svetih Svete mučenike žitomislićke koji su nevino postradali u nikada zaboravljeno ljeto 1941. godine.
“Nastradali su u vrijeme kada je bezumlje nadvladalo razum, kada je mržnja nadvladala ljubav i kada je brat postao nebrat, progonitelj i ubica. Ne možemo da se ne prisjetimo mladog igumana Konstantina, jeromonaha Dositeja i Makarija, iskupšenika Mladena i Obrena, mladih bogoslova Marka i Branka i protođakona Vladimira. Oni su toga dana ustali da bi Boga slavili, a već istu noć su rukom zločinačkom okončani njihovi životi i prekinute njihove mladosti. Postradali su u jami Vidonja. U toj jami oni su progledali, ali ne za ovaj svijet već za višnji. Iz mračnih dubina jame oni su ugledali lice Hristovo”, rekao je episkop Sergije.
Podsjetio je da krvavo ljeto 1941. nije samo u crno zavilo Žitomislić već mnoga sela i gradove i hiljade porodica koje su vapile ka nebu da se zlo okonča.
“Ljeto je minulo, ali bol nije. Ostali su vidljivi ožiljci da opominju na strahote kojima se niko nije nadao. Čak ni danas, 84 godine nakon toga ne možemo govoriti bez suza i prisjećati se i nikada ne zaboraviti imena da bi prenijeli onima koji će doći posle nas. To je naša dužnost i naša sveta obaveza, ali i zavjet koji nas obavezuje na molitvu”, poručio je episkop Sergije i dodao da naša sjećanja ne smiju izroditi mržnju prema potomcima onih koji su činili zločine.
“Trebamo zagrliti jedni druge ljubavlju Hristovom da se ovakva stradanja nikada nikome ne bi ponovila. Čovjek čovjeku nikada ne smije postati vuk. Jedni od drugih ne smijemo zazirati, već se trebamo zbližiti i upoznati jedni druge jer nam je zajedničko ovo isto nebo i ova ista zemlja, blagorodna polja i krševita brda i planine. Svi smo djeca  istog Boga i iz prošlosti trebamo izvlačiti pouke, a ne mržnju prenositi iz naraštaja u naraštaj”, poručio je episkop Sergije dodajući da se ruka treba pružiti i onima koji još hode u tami.
Naglašava da prošlost opominje da se nikada ne učini ono što se činilo na našim prostorima tokom Drugog svjetskog rata.
“Budimo svjedoci mira i istinskog pomirenja ne dajući da nas zavedu oni koji žele sukobe. Budimo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi”, zaključio je episkop Sergije.
Episkopi zahumsko-hercegovački Dimitrije
Episkop Dimitrije zahvalio je svima koji su došli u mučenički Žitomislić koji je, neprestano obnavljajući se i vaskrsavajući, nikada izdao svoje naznačenje i misao u ovom svijetu.
“Svi Hrišćani daj Bože da budu kao što treba i vjerni, hrabri, pošteni, smireni , bezazleni, mudri i radosni i saosjećajni sa svakim ljudskim bićem i stradanjem. Da i mi nađemo svoj krst, svoje naznačenje i ljubav i neka bi bili poput naših mučenika i da i naše svjedočenje postane sjeme za nove Hrišćane. To ćemo samo učiniti ako živimo dostojno Jevanđelja”, poručio je episkop Dimitrije.
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović podsjetio je na zna to da je Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 2022. godine odredio je 26. jun kao datum praznovanja Svetih sveštenomučenika žitomislićkih i od tada se praznuje. Srpska pravoslavna crkva kanonizovala je žitomislićke mučenike 2005. godine kada je osveštan manastir Žitomislić.

Naglašava da se Sveti žitomislićki mučenici u Srpskoj pravoslavnoj crkvi praznuju u znak sjećanja na bratstvo manastira Žitomislić koje je postradalo u Drugom svjetskom ratu, a čije su mošti stradale i u posljednjem ratu kada je zapaljen i porušen manastir Žitomislić.

Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu. Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.

Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju, prijetnja NDH.

Iguman Danilo priča da je bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941., a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira. 1992. godine je razoren manastir i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Danas se u crkvi ispod oltara čuva dio njihovih kostiju.

Iguman naglašava da je bratstvo manastira doživjelo sudbinu svoga naroda i da su brojni Srbi na isti način stradali u tom periodu.

“Ovaj manastir je simbol stradanja, ali i simbol vaskrsenja. Manastir danas svijetli lijep, okupan i pun naroda i svjedoči ovo o čemu danas slušamo, vaskrsenju, radosti i životu”, poručuje iguman Danilo.

Nakon liturgije održana je svečana akademija na kojoj je besjedio prof.dr Duško Pevulja, a nastupila je i etno grupa ”Iva”.

Etno grupa “Iva”

Profesor Pevulja nakon besjede rekao je da ovaj trenutak obavezuje i da obnova ovoga hrama treba da živi neprestano u narodu i da ne bude vezan samo za praznike.

Prof.dr Duško Pevulja

“Kultura sjećanja o kojoj govorimo je nešto što  bi trebalo da bude ugrađeno u naš kulturni obrazac i ponašanje naših institucija i djelatno tokom čitave godine i tako će imati smisla i ovdje i na svim drugim mjestima gdje su naši nevino postradali. Važno je i da otkrijemo istinu o uzrocima našeg stradanja. Meni se čini da je svim srpskim stradanjima prethodilo zanemarivanje istine o njihovim uzrocima i da mi to ne činimo na pravi način čitavim svojim bićem i kulturom”, poručio je Pevulja.

Kaže da se treba osmisliti putanja za budućnost i da ta prošlost postane sastavni dio naših života.

“Kada vidimo brojne naše obnovljene svetinje možemo zaključiti da nam predstoji duhovna obnova koja je znatno teža i neuporedivo je teža od zidanja crkava. U tom saglasju tek možemo da očekujemo drukčije dane od naše istorije”, zaključio je Pevulja.

Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov

Nakon liturgije prisutnim gostima obratio se i ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov koji je podsjetio na duhovnu saradnju i bratstvo srpskog i ruskog naroda kazavši da je i Manastir Žitomislić jedan simbol tog duhovnog bratstva.

“Istorija se ponavlja, a mi moramo paziti našu istoriju želi razbiti. Ove godine mi praznujemo 80 godišnjicu velike pobjede u Drugom svjetskom ratu kada smo bili zajedno, ako i u svim teškim dešavanjima. Drago nam je da se naši odnosi odvijaju u dobrom pravcu i na političkom nivou kada predsjednik Milorad Dodik ide u Rusiju na mnoga dešavanja. Raduje nas solidarnost u odbrani međunarodnih prava i naših pozicija. Ovaj događaj na ovom predivnom mjestu jeste još jedan dokaz našeg bratstva i prijateljstva i garancija da ćemo pobijediti naše neprijatelje”, poručio je Kalabuhov.

Kalabuhov je zajedno sa direktorom Ruskog doma u Beogradu Jevgenijem Baranovim darovao Manastiru Žitomislić obnovljenu ploču sa grbom Miloradovića koja je postavljena na isto mjesto na kome se nalazila i prije rata. Miloradovići su inače srpska plemićka porodica čija je zadužbina manastir Žitomislić i koji su migrirali u Rusiju.

Liturgiji su prisustvovali ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov, generalni konzul Republike Srbije u Mostaru Vaso Gujić, direktor Ruskog doma u Beogradu Jevgenij Baranov,  gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, načelnik Opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, šef Kancelarije Vlade Republike Srpske u Mostaru Gorica Rašović, dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Vladan Bartula, izaslanik potpredsjednika Federacije Igora Stojanovića Slaven Glavaš, te veliki broj vjernika iz cijele Hercegovine.

Top portal

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA