Krsna slava vijekovima čuva duhovni identitet srpskog naroda, ali njena suština nije u broju gostiju i bogatstvu trpeze, već u vjeri, zahvalnosti Bogu i zajedništvu porodice.
Sveštenik Borislav Petrić poručuje da je važno da djeci vjeru prenosimo sopstvenim primjerom, a da predstojeće slave budu prilika za pomirenje.
U susret Svetoj Petki, koja se slavi 27. oktobra, i Svetom Luki, 31. oktobra, sveštenik Borislav Petrić, iz hrama Svetog Ilije u Mirijevu, govorio je o značaju krsne slave, očuvanju tradicije i njenom mjestu u savremenom životu.
Krsna slava povezuje pretke, sadašnje generacije i one koje dolaze, a njen značaj, kako ističe Petrić, često osjećamo dublje nego što umijemo da ga objasnimo.
“Ona je čuvar jednog nasljeđa koje je prije svega hrišćansko nasljeđe, i to nasljeđe je oblikovalo i nas kao narod”, kaže sveštenik.
Zato je važno da djeci vjeru prenosimo sopstvenim primjerom, a da običaji ne postanu važniji od njihovog smisla.
“Mnogo je važnije da čovjek koji slavi slavu, istinski u svom srcu i duši i u životu osjeća pripadnost crkvi Božijoj i da ima vjeru u Boga. I onda iz te vjere da sve gradi”, ističe Petrić. Krsna slava je upisana na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa, a njena posebnost je u tome što je i danas živa tradicija koju Srbi čuvaju širom svijeta.
“Slava je jedina neprekinuta tradicija kod Srba. I gotovo svi Srbi svuda, po raznim svjetskim meridijanima, slave slavu”, kaže Petrić.
Suština slave nije u bogatoj trpezi
Duhovno bogatstvo, naglašava sveštenik, ne zavisi od materijalnog stanja, a slava ne bi trebalo da bude prilika za nadmetanje u hrani i piću.
“Biti bogat u hrišćanskom smislu riječi, u duhovnom smislu riječi, znači imati Boga”, objašnjava on.
Umjesto da se opterećuju brojem gostiju i troškovima, domaćini bi trebalo da slavu proslave u skladu sa svojim mogućnostima. Petrić ukazuje da se ponekad za slavu podižu i krediti, a da se proslava iz porodičnog doma premješta u restorane i kafane.
“Ali treba da imamo jednu umjerenost u svemu, prvo u vjeri, a potom i u manifestacijama te vjere”, poručuje sveštenik.
Mladima koji tek zasnivaju porodice savetuje da ne strahuju od toga kako će organizovati slavu. Dovoljno je početi od osnovnih slavskih obilježja – kolača, svijeće, žita, vina i slavske ikone, a proslavu vremenom prilagođavati svojim mogućnostima.
Slava je prilika za pomirenje
Krsna slava može biti i povod da se obnove narušeni odnosi, da se pruži ruka pomirenja i da se zatraži oproštaj.
“I svaka poruka u crkvi jeste poruka mira. Mira, ljubavi i radosti za druge”, kaže Petrić.
Prema njegovim riječima, slave koje dolaze prilika su da se pomirimo sa rođacima, komšijama i ljudima sa kojima smo se udaljili, ponekad i bez pravog razloga.
“I onda stanemo pred slavsku ikonu, pred tu jednu svetinju koja je zaista ogromna, pred slavsku svijeću, i shvatimo da su to sve nebitne stvari. I da zaista treba da ljudima praštamo i da tražimo od njih oproštaj”, ističe sveštenik.
Kako sačuvati slavu daleko od zavičaja
Život u inostranstvu i drugačije porodične okolnosti ne moraju da budu prepreka očuvanju tradicije. Petrić naglašava da običaje treba prilagođavati vremenu i mjestu u kojem živimo, bez insistiranja da se slava danas proslavlja na isti način kao u vrijeme naših predaka.
“Ne treba da insistiramo na tome da sada slavimo kao što su naši djedovi slavili, na primjer, jer oni su u jednom drugom vremenu živjeli”, kaže on.
Važno je da želja za proslavljanjem slave ostane živa i da ona vernike, kad god je to moguće, približava crkvi.
Na kraju, Petrić poručuje da krsna slava treba da bude povod za zajedništvo i prevazilaženje razlika.
“Da crkva Hristova, a i mi kao vjerujući ljudi koji predstavljamo tu crkvu, ne samo sveštenici, nego i vjernici, budemo jedan most, prije svega pružena ruka, jedan način da pokušamo da uvijek svjedočimo mir Božiji i radost Božiju za sve nas – zaključio je sveštenik Borislav Petrić.
(RTS)
