”U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi.
To je tužan i drastičan primjer kako ne treba funkcionirati jedna zajednica” Vijesti / Crna Kronika | 05. 12. 2020. u 08:15 Bljesak.info Foto: Bljesak.info / U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi Tekst članka se nastavlja ispod banera Pet dana od pronalaska njihovih beživotnih tijela u stanu u ulici Mile Budaka ili, kako to Mostarci kažu, ”Gornjoj Šantićevoj”, nigdje u Mostaru ne može se vidjeti osmrtnica sestara Grešl Ranke (64) i tri godine mlađe Vere. Njihova tijela i dalje se nalaze u mrtvačnici “Bijeli Brijeg” i u grob ih sigurno neće spustiti nitko od ožalošćene obitelji, jer je nemaju. Kada će biti sahranjene i gdje će biti mjesto njihovog posljednjeg počivališta, vjerojatno će odrediti ljudi koje sestre Grešl nisu poznavale, oni iz Centra za socijalni rad Mostar. Tako je užasna priča o pronalasku njihovih tijela u poodmakloj fazi raspada postala još turobnija. Više od mjesec, koliko je, kako se pretpostavlja, prošlo od njihove smrti, sestrama nitko nije pokucao na vrata, a sada nemaju nikog bližnjeg da ih spusti u grob. ”To je, doista, žalostan primjer kako mi kao društvo sve više posustajemo u izvršavanju svojih temeljnih ljudskih zadaća. Prosto je nevjerojatno da su žene mjesec u stanu bile mrtve” – kaže prof. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije za Avaz. Potcrtava da otuđenje čovjeka od čovjeka, pa i od samog sebe, postaje sve više izraženo. ”U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi. To je tužan i drastičan primjer kako ne treba funkcionirati jedna zajednica i to bi svima nama trebalo biti alarmantna opomena da se trgnemo i da malo više računa povedemo o sebi i svojim susjedima, kako se nama samima nešto slično ne bi dogodilo” – poručuje prof. Romić, prenosi Avaz.
