Mlada Trebinjka Nikolina Ratković, iako godinama radi kao građevinski inženjer u Beogradu, razvila je iz hobija sopstveni brend ženskih torbi, nazivajući ga „Herka“, po svome hercegovačkom porijeklu.
Iako građevina i moda na prvi pogled izgledaju nespojivo, Nikolina je i jednom i drugom poslu udahnula sopstvenu kreativnost, tako da su njene torbe, koje sama pravi već tri godine u svome stanu, danas već toliko tražene da jedva uspijeva ispratiti porudžbine koje dobija.
Kaže da jako voli građevinarstvo, pa kada se umori od brojeva i proračuna, okreće se drugim materijalima koji nisu željezo, staklo, cement, ali su izuzetno kvalitetni i iz njih nastane funkcionalan i moderan modni aksesoar.
Kako je nastao brend „Herka“?
„Nakon kursa šivenja koji sam upisala upravo iz hobija, drugarica me zamolila da probam da joj sašijem torbu za rođendan, po njenoj sopstvenoj zamisli, a kada ju je njena drugarica vidjela, odmah je molila da i njoj sašijem jednu, tako da su danas većina mojih mušterija oni koji su kod nekoga vidjeli takvu torbu i naručuju ih sebi“, kaže Nikolina za „Nezavisne novine“.
Po čemu su „Herka“ torbe prepoznatljive?
Sve torbe, naravno, nisu iste, mada je onaj prvi, veliki model, ostao najzastupljeniji, iako Nikolina svakoj od svojih torbi dodaje i neki novi, drugačiji detalj.
„Nekako je i danas najpopularnija moja velika ‘Herka’, za koju imam i parolu – što vam ne stane u tu moju veliku ‘Herku’, to vam i ne treba, tako da je uvijek, kada idem na put, koristim, a ako u nju moram dodati još nešto, shvatim da mi to i ne treba, jer je dovoljno ono što stane u nju“, šali se Nikolina, napominjući da je njena prijateljica to objasnila željom da se u ovu torbu spakuje barem jedan dio Hercegovine.
Osim velike „Herke“, kaže da radi i malu i srednju dimenziju, klasične modele sa ručkama, kao i takozvane klač torbe bez ručki u manjoj i većoj dimenziji.
Torbe nikada ne radi po šablonima, već po dimenzijama koje mušterije zahtijevaju, pa, iako ima narudžbe od nekoliko istih torbi, što joj je lakše i raditi, paralelno, svakoj udahne neku posebnost, različitom bojom, izvezenim logom „Herke“ ili etiketama koje ubacuje u unutrašnjost, na kojim su trebinjski motivi – Arslanagića mosta, Anđelkine kapije, platana ili planine Leotar.
Od početnih materijala koji su uglavnom bili štofovi i mebl, a sa kojim radi i danas, uvijek ih nabavljajući u provjerenim radnjama, danas se već počinje okretati i na kožu, mada joj za ovaj materijal treba i nova, jača mašina, što će, kako kaže, svakako uskoro nabaviti.
„Uvijek gledam da torba bude i moderna i funkcionalna, tako da u proljeće i ljeto radim sa veselim i svijetlim bojama, a sada već, s jeseni i u zimu, idu neke boje primjerenije za ova godišnja doba, naravno – sa različitim detaljima, tako da uz torbe pravim i dodatke u vidu nesesera ili novčanika koji imaju kačenje unutar torbe“, navodi dalje Nikolina.
Najsrećnija je ipak kada dođe u Trebinje, na odmor, ali se i svaki taj odmor pretvori ili u onlajn poslove građevine, ili u pravljenje torbi.
Kako porodica učestvuje u izradi torbi?
„Uglavnom poslove građevinarstva gledam da završim u Beogradu, iako i taj posao ‘donesem’ i u Trebinje, a od torbi se ne odvajam, jer imam jednu mašinu u Beogradu, a dvije u Trebinju, kod babe i djeda, kod kojih i boravim kada dođem. Što je najzanimljivije, u posao se uključe i njih dvoje, pa mi baba izvrće torbe, djed pali i gasi mašinu, dodaje sve što treba“, nastavlja priču ova vrijedna Hercegovka, koja naglašava da su joj njih dvoje velika podrška u svakom smislu.
Šta su naredni planovi za brend „Herka“?
Za budućnost, osim izrade kožnih torbi, planira se više okrenuti i vezenju, koje na torbama izgleda vrlo efektno, pa je ovog ljeta nabavila i mašinu za vezenje, iako za sada ručno veze logo „Herke“ ili poruke po narudžbi, uglavnom kada naručilac torbu želi nekome pokloniti.
