Ove zadušnice su najveće u godini i najavljuju pripreme za početak Časnog posta.
U narodu se u pojedinim krajevima nazivaju i Otvorene zadušnice, jer postoji vjerovanje da na ovaj dan Sveti Petar otvara grobove i omogućava dušama da prime molitve živih.
Običaj je da se na ovaj dan odlazi na groblja, pale svijeće i tamjan, izgovaraju molitve i dijele prilozi za duše umrlih. Vjeruje se da zapaljena svijeća osvjetljava put pokojnicima do sledećih zadušnica i da molitva može donijeti mir njihovim dušama.
Tamo gdje nije moguće otići na groblje, svijeća se pali u crkvi ili kod kuće.
Šta se nosi na groblje i šta to simbolizuje
Prema tradiciji, na groblje se nose predmeti koji imaju jasnu simboliku u hrišćanstvu.
Najvažnije je ponijeti
žito (koljivo)
– simbol smrti i vaskrsenja, tj. besmrtne duše
vino
– simbol Božjeg milosrđa
svijeću
– simbol Hristove svetlosti
Žito podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kada umre donosi plod, što simbolizuje život poslije smrti.
Iako u narodu postoji običaj da se nosi i druga hrana koju je pokojnik volio, sveštenstvo naglašava da je žito jedino što bi obavezno trebalo iznositi na groblje.
Kako izgleda obilježavanje u crkvi i na groblju
Na zadušnice se prvo odlazi u crkvu, gdge se služe Sveta liturgija i parastos. Sveštenik tada vinom preliva žito, nakon čega se odlazi na grobove pokojnika.
Šta se radi na groblju
prislužuju se svijeće
grobovi se kade tamjanom
čitaju se molitve
grobovi se uređuju i ukrašavaju cvijećem
dijeli se milostinja
Oni koji ne mogu da odu na groblje, trebalo bi da svijeću upale u najbližoj crkvi. Posebnim blagoslovom smatra se paljenje svijeća za „zaboravljene duše“, odnosno za pokojnike koji nemaju potomke.
Milostinja kao važan dio običaja
Zadušnice su i dan kada se posebno naglašava značaj dobrih djela i pomaganja drugima.
Prema narodnom vjerovanju, na ovaj dan:
-treba podijeliti milostinju
-treba dati žito siromašnima
-smatra se velikim grijehom odbiti prosjaka
Davanje milostinje smatra se molitvom kroz djelo, koja se pripisuje dušama preminulih.
