Svetom arhijerejskom liturgijom koju je služio mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije uz sasluženje sveštenstva eparhije, na Aleksinoj Međi obilježena je slava crkve Svetog Pantelemona.
U svojoj besjedi, vladika Dimitrije je naglasio da se velikomučenik Pantelemon javlja radost vaskrsenja, novog života i jevanđeljske obnove svakoga srca i duše koja to hoće.
“Mi kada se krštavamo primamo i uzimamo u sebe onaj dragocjeni biser, onu so koja je potrebna ovom svijetu da sam ne propadne i ne istrune. Taj mnogocjeni biser je sjeme vječnoga života. To treba da znamo i da njegujemo to sjeme u srcu. Uz to sjeme u našim srcima rastu i druga sjemena. Mi treba da budemo vrijedni ratari i poljoprivrednici pa da iz zemlje našega srca stalno čupamo korov, a korov se javlja. Svačije srce se bori između zla i dobra, između svjetlosti i tame, a naš um svugdje luta. Daj Bože da ga zaposlimo nečim dobrim, svjetlijim, nečim dostojnim dostojanstva čovjeka” rekao je mitropolit Dimitrije.
Napomenuo je da u današnje vrijeme postoje telefoni i razne naprave koje ljudima oduzimaju vrijeme koje treba da posvete Bogu i bližnjima.
“Naš um je svugdje pokretan i Bog ga je tako ustrojio, ali ne da se bavi nevažnim stvarima. Kažu oci ‘um treba da bude kao vodenični kamen koji šta mu se stavlja on melje i uvijek se okreće’. Ali ako stavimo pšenicu biće brašno i možemo da pravimo hljeb i služimo liturgiju sa tim hljebom. Ako stavimo trunje i nečisto u njega onda trunje proizvodi ono što ne valja i što nije za upotrebu. Neka nam da Bog da znamo šta smo primili, u koga vjerujemo, da znamo kakvu svetinju na svakoj Svetoj liturgiji primamo u srce, s kime se sjedinjujemo, šta nam on govori. Da nam Bog prosvijetli razum, srce, da nam ukrijepi volju da idemo za njim jer znamo šta on govori. Svi smo danas pismeni i u crkvi čujemo, ali i možemo sami pročitati čudesnu knjigu jevanđelja. Nema takve knjige na čitavom svijetu. Taj čudesni lik Hrista spasitelja. Nema ništa ljepše i humanije”, kazao je mitropolit Dimitrije.
Nakon Svete liturgije priređena je trpeza ljubavi.
Crkva na Aleksinoj Među u narodu je poznata kao „Pantalijevica“ i na listi je zaštićene nacionalne baštine od 2019. godine. To je jednobrodna građevina sa polukružnim oltarom i zvonikom „na preslicu“ sa tri zvona smještena je u recentnom groblju.
„Kako se u crkvenoj porti nalazi stara škola, na čijem nadvratniku je sačuvan natpis sa ubilježenom godinom 1762. i podatkom o obnovi 1846. – to se sa dosta vjerovatnoće može pretpostaviti da je crkva starija od 1879. gopdine, koja je uklesana u natpis kao datum njene obnove. U crkvi se nalazi duborezni ikonostas sa kraja 19. vijeka“, zapisala je o crkvi na Aleksinoj Međi istoričar umjetnosti Ljiljana Ševo u knjizi „Pravoslavne crkve i manastiri u BiH do 1878. godine“.
Želimir K.
