Bojanova novinarska karijera traje deceniju, od čega je punih sedam godina novinar informativne redakcije ATV-a. Nemanja Zirojević, svima nam prepoznatljiviji po nadimku Zira, snimatelj je na ATV – u 11 godina. Skupa su od 2017. i, kao dopisništvo sa centrom u Trebinju pokrivaju prostor od Istočne do Zapadne Hercegovine, dijela Hrvatske i cijele Crne Gore, a stizali su i do Tirane u Albaniji.
„Krupan zalogaj i veliki izazov, ali ponovili bismo sve opet, sigurno“ – prve su riječi kojima opisuju boravak u Moskvi. Kako drugačije nego puni utisaka i zapažanja, onako kako je to Bojan u svom stilu činio u uključenjima sa tradicionalnog događaja, kojim je Rusija ove godine obilježila 80 godina pobjede nad fašizmom.
Zira ističe da nijednog trenutka nije sumnjao da će Bojan sve odraditi na najbolji mogući način, ali da su, ipak, imali bojazan jer su prvi put išli na jedan ovakav, svjetski događaj. Iz Bojanovog ugla to izgleda ovako:
„Iako iza sebe imam bezbroj javljanja uživo postojao je izvjestan teret odgovornosti, nisam na svom terenu, ovo je bilo nešto sasvim novo za mene, ali i veliko zadovoljstvo, životno i profesionalno iskustvo, još i ljepše jer smo Zira i ja bili zajedno. Poradili smo i na samopouzdanju i s radošću bismo opet otišli na ovaj ili bilo koji sličan događaj. U Moskvi smo imali sjajnu ekipu novinara, naših kolega iz „Srne“, sa kojima smo se šalili da ćemo isto ponoviti i sljedeće godine. Kada sam dobio ponudu, bio mi je cilj da samo jednom kažem: „Za centralne ATV vijesti iz Moskve, Bojan Nosović“, ali sam se navikao pa sam priliku iskoristio svako veče, ponijelo me“, kroz smijeh, svojstveno Bojanu, otvaramo ovaj, po svemu zanimljiv razgovor pošto sa njima dvojicom nikad nije dosadno.
Ipak, stvari moramo da uozbiljimo jer ovo je bilo sve samo nikako neozbiljan novinarski zadatak pa nam je jasno i zašto je Bojanu povjeren.
„Pojavio se neko ko je moj trud prepoznao i dobio sam poziv da idem u Moskvu i pratim Paradu pobjede, što je za mene bilo iznenađenje u koje na prvi mah, apsolutno nisam povjerovao. Poziv je stigao krajem februara, početkom marta i u ta dva mjeseca, bukvalno sam samo razmišljao o tome. Nije isto, na primjer u Crnoj Gori pratiti izbore i otići u Rusiju, jednu velesilu da pratim događaj kakav je Parada pobjede, Rusima, inače, veoma značajna, kao i našem narodu. Odmah sam tražio da Zira ide sa mnom. Navikao sam sa njim da radim i prihvaćeno je objeručke. Rusija ima pravila koja se moraju ispoštovati pa smo tako i mi morali da popunimo na desetine upita, što u Ministarstvu inostranih poslova, u Kremlju, Predsjedništvu RS dok nismo stigli u Moskvu 5. maja uveče“.
Uprkos desetogodišnjem novinarskom televizijskom iskustvu i ogromnoj ljubavi prema svom pozivu, ne krije da je neprekidno razmišljao da li će opravdati ukazano mu povjerenje, ali i čast na ovakvoj, životnoj i profesionalnoj prilici.
„Profesionalno vrhunsko iskustvo za cijeli život koje definitivno nikada zaboraviti neću! Velika mi je čast i zadovoljstvo da su se od toliko sjajnih novinara, mojih kolega na ATV – u, odlučili baš za mane. Veliko je to povjerenje za koje sam razmišljao da li ću opravdati, ali na kraju se ispostavilo da smo uradili sve što je od nas traženo pa, mogu slobodno reći, i više. Svih ovih godina sam na televiziji i televizija je definitivno moja sadašnjost i budućnost!“
I iz Zirinog ugla doživljaj Parade pobjede i same Moskve prilika je koja se nije smjela propustiti.
„Bilo mi je nevjerovatno kad su mi rekli da postoji mogućnost da snimam na Paradi pobjede, koju sam svake godine kući gledao na televiziji i redovno imao utisak kao da gledam prvi put, sa iščekivanjem šta će novo prikazati. Dobiti priliku da idem tamo je nevjerovatno! Da mi je neko nekad rekao da ću tome prisustvovati ne bih mu vjerovao, ali eto, tako se posložilo. Kad smo kročili na Crveni trg sa svih strana smo se susreli sa ešalonima vojske, mornarice, potpuno drugačiji doživljaj uživo. Čuju se bubnjevi, a kad odjekne njihovo „Ura“ naježiš se. Rusima je sve u znaku 9. maja, najznačajniji dan u godini, čak i uveče ljudi prolaze u vojnim autima sa zastavama, ore se ruske pjesme, a uz vatromet svi uglas uzvikuju „Rusija“. Posebna atmosfera i doživljaj koji se ne zaboravlja!“
PRIJATELJSKI ODNOS
„Odnos Rusa prema Srbima definitivno se osjeti na svakom koraku, automatski im izmamimo osmijeh! Spremali smo se za jedno od uključenja. Prišla nam je žena i kad smo joj rekli da smo iz Republike Srpske oduševila se, počela da nas snima, da govori na srpskom, na kraju nas izgrlila i izljubila. Bilo šta što smo htjeli da kupimo kad bismo rekli odakle dolazimo odmah su snižavali cijene, ma nevjerovatno! Kultura i tradicija ono je što ih zaista oslikava. Od suvenira sve je rusko – šubare, babuške, marame. Građevina Sretenjskog manastira je nešto posebno, a tek spoznaja koliko veliki značaj ima za pravoslavlje i srpski narod. Izgrađena je na tri sprata sa liftom, postoje stara i nova crkva. Srbi ovdje, mahom studenti, proslavljaju Božić, Vaskrs i obilježavaju svaku slavu. Jeromonah Ignjatije nam je ispričao istoriju manastira, a kada smo mu rekli da smo iz Hercegovine, kazao nam je da je na samo par dana ranije bio u Nevesinju. Imali smo malo vremena za obilazak Moskve, ali nismo propustili šetnju do Boljšoj teatra, gdje vlada praznična atmosfera, sve je osvijetljeno i okićeno, sa projekcijama o 9. maju. Nešto posebno su ruske znamenitosti, poput i same Moskve, pune nevjerovatnih građevina koje sa sobom nose istoriju iz doba carske Rusije, što je na nas ostavilo mnogo ljepši utisak od novog, modernog dijela Moskve“.
Sve to dočarali su i u javljanjima u svim emisijama ATV – a, od jutarnjeg programa, Centra dana i, naravno, Centralnim vijestima. Uzbuđenje ih, s pravom ne popušta pa iz prve ruke doznajemo sve važne detalje sa njihovog značajnog susreta sa jednom od najmoćnijih zemalja svijeta.
„Država je fenomenalno uređena, Moskva savršeno funkcioniše, grad od 14 miliona stanovnika u kome se poštuju sva pravila. Mislim da smo imali blizu 10 akreditacija, a sve su se odnosile na Dan pobjede. Na svakoj lokaciji morali smo da pokažemo određenu akreditaciju i za sve to moramo da se zahvalimo Predstavništvu RS u Rusiji koji su nam pomagali oko svega. Hotel nam je bio udaljen malo više od kilometra a do lokacije smo išli blizu dva sata autobusom iz razloga što smo imali detaljne preglede na svakom koraku jer je bezbjednost bila na visokom nivou. Tu su novinari iz cijelog svijeta i po dolasku u Pres centar podijeljeni smo na mjesta sa kojih ćemo pratiti Paradu. Mi smo bili na desnoj tribini i, kad smo došli na Crveni trg, krenuo je puni doživljaj. Stigli smo 40 minuta ranije i to vrijeme proveli ne vjerujući da smo uopšte tu! Svuda je vojska, ešaloni dolaze. Kao novinaru, ogromna je čast pratiti takav događaj svjetskog kalibra na kome Rusija pokaže svu svoju moć i kao država i kao vojna sila. Ispred nas je stajala počasna straža a odmah na nekoliko metara ešaloni vojske koji idu ujednačenim korakom, odzvanja samo fantastičan zvuk strojevog koraka po pločama Crvenog trga i glas koji se čuje i na prenosu, što je, na svoj način zadivljujuće. Poseban osjećaj izazvao je trenutak leta aviona iznad Moskve u bojama njihove zastave. Ne postoje riječi dovoljne da sve opišu i u jednom momentu bio mi je problem da u javljanjima dočaram sve ono što sam doživio. Dosta ljudi koji su pratili rekli su da sam uspio da prenesem ono što zanima običnog čovjeka, a meni je bilo fascinantno kako je ta Moskva, tolika kolika jeste sva u znaku 9. maja, na svakom koraku su zastave, zvijezde, piše pobjeda, definitivno žive za taj dan!“
PAROLA JE – SNAĐI SE
„U Moskvi se jedino i isključivo govori ruski jezik pa smo imali malu jezičku barijeru. Možda bismo ih bolje razumjeli da govore sporije jer su naši jezici slični. Na Crvenom trgu radili smo anketu i sve su to bili Rusi, potomci stradalih u Drugom svjetskom ratu. Ponosni Rusi koji su nam rekli da je taj dan za njih veličanstven. Sve u anketi nismo mogli razumjeti, kao ni zašto se usred razgovora jedna djevojka rasplakala. Snalazili smo se, u jednoj rečenici sastavimo i srpski i ruski i engleski jezik da dođemo do informacije“, rekoše nam kroz smijeh.
Pored mnogobrojnih medijskih kuća iz gotovo cijelog svijeta, Paradi je prisustvovao i priličan broj svjetskih zvaničnika. Iz malog mjesta kakvo je Trebinje dobiti ovakvu priliku, rekoše, čini ih beskrajno zahvalnim.
NA PAR METARA OD PUTINA
„Kao novinara i snimatelja bez teksta nas je ostavila posjeta ruskoj novinskoj agenciji „Russia Today“, potpuno zasebna priča! Nismo mogli povjerovati na koji način ljudi rade, sa kakvom savremenom opremom, kako je sve vrhunski organizovano. „Russia Today“ ide na šest jezika i za svaki postoje posebne redakcije i posebne kabine za simultani prevod. Ogroman prostor u kome sve besprijekorno funkcioniše! Iznenadilo nas je da se u Moskvi ne osjeća nikakva napetost zbog sukoba Rusije i Ukrajine. O tome niko ne priča, živi se normalno. U svih sedam dana našeg boravka, nijednom nas nije bilo strah. Mjere bezbjednosti bile su povećane, uz veći broj policije na svakom koraku pred samu Paradu pobjede. Jedino što oslikava da se nešto događa je gašenje interneta u toku dana u cijeloj Moskvi. Tako smo dan pred i na samu Paradu sat vremena ostali bez interneta i nismo se mogli uključiti. Inače, tokom Parade doživjeli smo da se ruski predsjednik Vladimir Putin prošetao na par metara od nas. Nestvarno!“
„Zahvalni smo menadžmentu ATV – a i direktoru Srđanu Kevcu, koji je cijelo vrijeme bio sa nama, na svemu što su nam omogućili. To je svjetska metropola koja se ne gleda često. Imali smo i jezičku barijeru, ali na sreću uspjeli smo da se sporazumijemo, čak da uradimo i brojne ankete. Dobili smo zaista pohvale za naš rad i to je ona druga strana priče, nama veoma značajna“, ističu Bojan i Zira, koji su izuzev dešavanja za Paradu pobjede, uradili i reportažu o Sretenjskom manastiru u centru Moskve, posebno značajnom za pravoslavlje i Srbe koji tu žive i borave.
Ne zaboravljaju da se zahvale ni trebinjskim portalima koji su smatrali da je važna vijest objaviti da mala ekipa iz Hercegovine izvještava sa moskovske Parade pobjede. Oduševljeni su i reakcijama sugrađana željnih da im prenesu utiske. A sve to, Bojan i Zira definitivno su zaslužili. S nestrpljenjem čekamo neki novi sličan zadatak jer su nesporni profesionalni integritet i kredibilitet još jednom dokazali!
Maja Begenišić / Radio Trebinje/
