Rada Lazović u petoj deceniji rodila trojke!

Newborn innocent babys are sleeping in incubators in the Obstetrics and Gynecology Hospital "Maichin dom" in Sofia, Bulgaria, March 18, 2015

Narodna izreka kaže “Ako ne vjeruješ u čudo, ono se neće ni dogoditi”, a Čačanka Rada Karanac Lazović (46) i poslije deset neuspjelih vantjelesnih oplodnji, čvrsto je vjerovala da će se jednog dana ostvariti kao majka.

To se i dogodilo u njenoj petoj deceniji života, 19. januara na Bogojavljenje, kada je carskim rezom rodila trojke – dvije djevojčice i dječaka koji su joj, iako su još uvijek na Institutu za neonatologiju, promijenili život iz korijena.

Novopečena mama Rada i tata Milan (49) za “Nova.rs” kažu da broje dane kada će im se Draga, Danilo i Bogdana pridružiti i upotpuniti njihovu sreću.

“Mi smo najsrećniji roditelji u ovom trenutku, a mogu misliti kako ću se osjećati kada bebe dovedemo kući. One su dobro što je najvažnije, svakoga dana dobijamo informacije o njihovom zdravstvenom stanju, a dva puta nedjeljno idemo u Beograd da ih vidimo. Rodile su se dva mjeseca prije termina, nekako je to bilo očekivano s obzirom da su trojke u pitanju. Žarko sam željela da izguram trudnoću do 35. nedjelje, međutim one su željele da ugledaju svjetlost dana baš na Bogojavljenje i radosna sam zbog toga”, kaže ova mama.

Radina i Milanova borba za potomstvo traje nekih pet-šest godina.

Priča da je prestala da broji na koliko vantjelesnih oplodnji je bila jer to više nije važno.

“Iskoristila sam samo dva pokušaja vantjelesne oplodnje o trošku države što je bilo po važećem zakonu do 42. godine, dok smo ostale samofinansirali, uz pomoć grada Čačka koji daje jednom godišnje novčanu pomoć za 45+ i solidarne pomoći sindikata suprugove firme. Uvijek kažem za sve te priče koje su slične našoj, da je jedina razlika u broju beba, u broju pokušaja, u broju godina majke i u iznosima kredita”, priča ona.

Prisjećajući se prvih neuspjelih vantjelesnih oplodnji, Rada kaže da nikada nije gubila nadu i da nikada nije kasno za roditeljstvo.

Vjerovala je da će se trudnoća kad-tad ostvariti.

“Žena ima pravo da odluči da li će roditi dijete i kada će to biti. Mislim da su moje godine najbolje godine, jer iza sebe imam potpunu ostvarenost na svim poljima, a jedina neostvarenost bila je upravo uloga majke. Uspjela sam i u tome, tako da naredni period mog života u potpunosti mogu da posvetim samo toj ulozi. Nikada ne treba odustati. Mada, svi mi koji smo prošli kroz to, znamo da su volja i želja jedno, a finansije drugo. I koliko god da je volja jaka, ipak su potrebne i finansije jer je novac u osnovi cijele ove priče”.

Šestogodišnju borbu za potomstvo podržale su njihove porodice, prijatelji i rodbina i upravo je ta podrška nešto bez čega nijedan par ne bi trebalo da se upusti u ovu “pomalo iscrpljujuću avanturu”.

Nova.rs