Najemotivnija poruka TREBINJSKOG RAZREDNIKA SVOJIM MATURANTIMA

Rastanak sa maturantima, onim malim ili velikim vrlo je težak – posebno za njihove razredne starješine.

Ove godine, na žalost, taj nepoznati virus koji je odnekud došao i sve nas iznenadio, uskratio je one najljepše trenutke maturantima.

A, profesori nekako baš za kraj ostave one najubjedljivije poruke koje njihove učenike prate kroz cijeli život.  Baš taj pogled “oči u oči” ostane urezan i jednima i drugima.

Iako nije ovaj put moglo da bude “oči u oči”, profesori su ipak svojim maturantima poslali emotivne poruke  u kojima kao da na svakoj riječi blista suza, do juče, strogog profesora.

Jedna od takvih, viber, poruka upućena SVOJIM UČENICIMA  je i ova, PROFESORA SRPSKOG JEZIKA I RAZREDNOG STARJEŠINE 4- 2 JELENE MANDRAPE.

P.S. Molimo profesoricu Jelenu da se ne ljuti. Poruku smo dobili od jednog divnog maturanta i morali smo da je  objavimo.

I bila je to posljednja prozivka, posljednje ocjene, završna riječ može da krene!!!
Da sam u učionici vjerovatno bih pustila suzu i vi biste prisustvovali dugo čekanom događaju, ovako žao mi je, ostavljam vas uskraćene za ovo moje malo i intimno gutanje knedli🤗😭!!!
Sa vama, društvo moje milo, imala sam potpuno drugačiji scenario u glavi!! Išlo je to ovim redom: red sjećanja na prelijepe trenutke iz klupa, sa ekskurzije, malo neobuzdanog smijeha, tu bismo nešto i učili, napisali po koju ocjenu u dnevnik, onda red ljutnje i nervoze pred zaključivanje, a tada pravac na montiranje za matursko veče! Neko bi montirao haljine i odjela, neko šminku i selfije, neko pak muziku i ozvučenje… I na kraju, gomila sreće – vi blistate, ja ponosna, luda žurka, emotivni govor, ma fotografije koje bi svaki album poželio!
A sada, ovako, imamo nešto drugačiji scenario! Neko, ne znamo ko, promjenio je moj koncept i sada imamo čitanje na viber grupi! Vaše haljine i odjela mogu da odahnu, slijedi par redova za nas u trenerkama i pidžamama…
♥️♥️♥️♥️♥️♥️♥️
Stvarno treba naći mjeru da vam se u ovome posljednjem zvaničnom obraćanju javim sa nekoliko riječi u kojima odsustvuje patetika. Sada kada svi pomišljamo samo jedno “da nam je što prije završiti ovu čudnu i nikako primjerenu nastavu koja nam je uskratila radost viđenja i važnost žive riječi”, “da nam je vidjeti leđa nastavnim planovima i programima” najlakše bi bilo poželjeti vam srećan put i “mirno more”, uspjeh… i standardne floskule koje za sve praznike vrtimo u krug…ja imam drugačije potrebe!!!

Sa vama sam preživjela, da baš preživjela (u doslovnom i ironičnom smislu) četiri godine svog života! Bilo je tu, istini za volju, i nekih teških momenata, ali mnogo više onih koje nikada neću zaboraviti! Prisjetite se samo upisa: tada sam vas onako mlade i zelene upisivala u formulare, sada vas stasale i zrele ispraćam (u užasnim uslovima) u, nadam se, bolji život! Da još sto godina živim neću zaboraviti neke samo nama znane momente, npr. radost druženja sa vama, smijeh do suza, iskrene emocije, vaše “ne znam” i moje “naravno da znaš i možeš” ili pripremu “Kofera” možda♥️…. Sada vas sa tim istim “znate” i “možete” šaljem dalje. Roditelji i profesori su uradili što je na njima, sada se čeka vaš potez.

Mnogi moji učenici iz bijela svijeta, često se javljaju kao uspješni ljudi, spremni da podjele radost svog uspjeha sa mnom… Ništa manje ne očekujem od vas! Sve ružno se zaboravi, ostaje samo radost odrastanja, mladost i najljepše godine koje ste proveli u našim klupama! Kada pomislite na to, želim osmjeh!!!!
Tamo negdje, u tom bijelom svijetu, nađite mjeru za sve! Taman da imate dovoljno za zadovoljstvo što ste tu gdje jeste, zdravi, srećni i uspješni! Potrudite se da indeks ne trpi, istražujte i ne zaboravite na kulturu u svim njenim segmentima. Posjetite koncerte, utakmice, muzeje i pozorišta! Jedna slika zabilježena pogledom vrijedjeće više od svih zabilježenih na društvenim mrežama!!! Poslje online edukacije, mnogo ćete više cijeniti slobodu pogleda, širinu sopstvenog uma i zaključivanja!!! Tamo negdje, će vam konačno, biti jasno šta su mislili veliki: Kiš, Andrić, Selimović, Orvel, Miljković, Popa, Dostojevski,Kami, Tolstoj… Od sutra, počinje polako slaganje kockica novog dvorca vašeg života!
Još bih vas zamolila da u svakoj situaciji pravično sudite, vi ste prije svega LJUDI, koje su neki možda i obezvrijedili, ali vi ćete lijepim manirima, ponašanjem i tradicijom dokazati suprotno…
Ne zaboravljajte jedni druge, čuvajte sebe i sjećanje na ove dane – kasnije će vrijedjeti višestruko!
I za kraj, družite se sa pametnim ljudima, a ne sa tikvanima, jer kao što reče čuveni arhitekta Dobrović “ko s tikvanima vojuje veliku pobedu neće izvojevati”… Ne gubite zato cilj iz vida. Znate zašto idete tamo…
Da, tri tačke…

Za mene su govorili da sam dobra u raspletima, da znam sročiti kraj, da imam to nešto što treba za krajnji utisak… Da vam kažem neku veliku istinu, izvučem citat ili neku mudru misao možda?!…, ne, ne, sve znate! A odgovore koje ne znate kazaće vam se sami, koliko na prvoj prepreci… Čujemo se tada pametniji i nadam se srećniji…, od ovih vremena, svakako srećniji! Široko s tim vašim krilima, samo vam je nebo granica…
Letite… Srećno!

Rejting.info